letim iznad https://blog.dnevnik.hr/balonija

ponedjeljak, 18.04.2011.

Za nju...


Miriše noć, dalek je sat,
a ja sam sam
želim da znam dal' voli ga
da je zaboravim

Nizaću sve stihove
od prašine
i dati jednu pesmu
koju nikom nisam dao pre

pokloniću joj nebo
i zvezde srebrne
a kad se jutro rodi
sunce će joj reći sve

pokloniću joj ljubav
i rano proleće
daću joj sve što želi
samo neka bude kao pre

18.04.2011. u 13:00 • 0 Komentara • Print • # • ^

petak, 09.04.2010.

123

Popnite se par koraka u visinu. Neka vas ne zabrinjava što nemate ljestve. Napravite svoje ljestve tj.potrudite se da ih napravite. Izdignite se iznad običnog pokrivača svakodnevice koja pokriva ovaj grad, ovu državu. Budite vi ti koji će sve pogledati iz više perspektive. Treba nam više penjača inače ćemo postati odnosno ostati pod pokrivačem svakodnevice. Koliko god nam se ponekad činilo da je taj pokrivač topao i ugodan, zapitajmo se je li stvarno tako. Ili nas smo guši svojom težinom i običnošću. Iako nam se čini toplo, ipak nam je hladno. I zagušljivo je.

09.04.2010. u 12:25 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 01.02.2010.

Dvije lagane...

1.lagana: nema veze sto snijeg pada,nema veze sto su ceste zatrpane snijegom i nema veze sto
je bljuzga. Prolazim prtinom
snijega i dubok je…neka je..zima je…tako jednostavno mora biti.
Naravno da nije toplo,cak i sjeverac puse i to neugodno nanoseci snijeg u lice…al
neka jer zima je…tako mora biti.
A kad proljece dodje u nase krajeve,reci cu,toplo je…i neka jer tako ce morati biti..

2.lagana: Francuzi igraju rukomet dok mi igramo rukomet..Francuzi izvrsno igraju rukomet
dok i mi to pokusavamo. Al trudimo se igrati rukomet kao Francuzi. Trudimo se
igrati rukomet bolje od Francuza…jer zelimo postati prvaci svijeta,europe,
olimpijade…jer tako ljudska natjecateljska priroda kaze da mora biti..
Igrat cemo sve bolje i pobijedit cemo…i postat cemo prvaci svijeta,europe,
Olimpijade…samo sto tako i ne mora biti..

01.02.2010. u 14:36 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 20.08.2009.

Bono Vox - marketing

Na blog.hr-u je od strane jedne blogerice osvanuo jedan tekst usporedbe Bono Vox-a i Thompsona…mislim,stvarno…

Al imam potrebu se osvrnut na taj tekst…napisano je to onako,rekao bih,površno i reda radi (samo da se nešto napiše)…

Odmah da kažem da mi ovdje nije cilj doticat se Thompsona,al na kraju ću napravit jednu paralelu…čisto bih htio malo realnije sagledat famozni U2 i Bono Voxa…

U svoje vrijeme,do unazad 10 godina,U2 su bili super bend,sa respektabilnim repertoarom pjesama,stvarnih hitova…nisam ih tada izričito slušao al sam znao ponekad čuti super stvar na radiju,tv-u,nebitno…

U novije vrijeme,rekao bih 2002. na ovamo,ne valjaju mi nikako…pjesme su usiljeno stvarane i to jednostavno nije to…kako je U2manija poprimila široke razmjere pred koncert,novi spotovi su im se vrtili na VIP Music Club pa sam pokoji i pogledao…ma nije to to..al nije to primjer samo U2-a…nebrojeno glazbenih izvođača s vremenom izblijedi i stvaraju usiljenu muziku

Međutim,U2 je opstao na sceni,i dalje su aktivni,pišu pjesme,izdaju albume,rade koncerte…koncerte uz veliku stadionsku posjećenost…dok neki prije spomenuti izbljedjeli glazbenici uspjevaju popuniti tek neku sportsku dvoranu i to ako…a zašto je to tako?

Razlog: Bono se šeće po svijetu i galami kako je bogatstvo u svijetu nepravedno raspoređeno…dok jedni imaju sve neki drugi gladuju…fala lepa,Bono,to sam i sam znao…al očito ljudi to puše: „vidi kak je bono socjalno osjetljiv“…onda Bono galami kako bi trebalo oprostiti dugove Africi…vjeruj,bono,i ja to zagovaram

Okey,njegove donacije su mi nepoznanica…koliko je donirao love i je li uopće,ne znam…al iza svega toga meni smrdi teški marketing radi promocije..jer danas kad čujem o bonu vox-u,prvo se kaže da je humanitarac a tek onda da je glazbenik…i realno to je tako…

gledano iz mojeg kuta, Bono ima znak zaštitnika siromašnih,na taj način u ljudima izaziva simpatije,i time dobiva sve više poklonika, glazba pada u u drugi plan

iz gledišta Hrvatske: Thompson ima znak zaštitnika domovine,na taj način u ljudima izaziva simpatije,i time dobiva sve više poklonika,glazba pada u u drugi plan

meni je tu sve jasno…

20.08.2009. u 09:13 • 1 Komentara • Print • # • ^

utorak, 07.07.2009.

Celebrity bez po muke

Koji li je recept,pitam se…kako od anonimusa koji zarađuje recimo prosječnu plaću dospjeti u zvjezdano nebo hrvatskog jet set-a? Igra li tu ulogu sreća,karizma,ambicioznost…ili sve pomalo…

Teško je danas ne primjetiti raznorazne likove koji iz potpune anonimnosti stignu u raznorazne emisije na televiziji,pa se provlače kroz razne magazine,Internet portale…a da ne spominjem partyje na kojima im se plaća da budu viđeni…

…tko je taj Modni mačak i zašto je odjednom tako tražen da se za njega plaća…da njegova pojava mora bit popraćena u medijima…lik je neki mulac koji je završio neki polufaks i to bi otprilike bilo to…i ima ong cuckića kojeg jadnog vodi sa sobom…

..pa Simona i Ante,da ne spominjem…

...sad ću probat sročiti nekoliko koraka koje ja vidim kao presudne na putu ka uspjehu…i neću vam naplatiti informaciju…

Korak 1. – otić u shoping i nakupovat hrpu robe i to ne nužno sa potpisom…bitno je da kombinacije budu nespojive i kričave…moraš izgledat ko neki dubokoumni tip vizionarskih sposobnosti..cijena: do 5000 kn

Korak 2. – obukli smo se…odlično…nemožeš vozit govno od auta…jugić,stojadin,dacia,fiat i slične izvedenice ne dolaze u obzir…al lakše reći nego ostvariti…kako sam na početku natipkao,pretpostavka je da živite na prosječnoj plaći i da niste baš uštedili brdo para…ako ne želite kupovat auto na kredit, rješenje je rent-a-car…cijena: do 7500 kn/par dana

Korak 3. – auto je tu…nećete vjerovati al to je bio lakši dio posla…sad nastupa muka po vas…treba pratiti društvenu scenu…drugim rječima,morate biti informirani gdje se događaju neke jet set partyji…kopanjem po internetu rješavate taj problem…neće biti lako al ne odustajte…tu dolazi do izražaja vaša upornost..cijena: 130 kn/mjesec (cijena flat pristupa internetu)

Korak 4. – našli ste zanimljiv party gdje potencijalno može biti puno celebritija…tu nastupa sreća…kažu: bolje se rodit bez one stvari nego bez sreće…treba imat sreću da vas puste unutra,da bude poznatih,itd.itd.

Korak 5. – upali ste na party,jebenica…šta sad!? E tu nastupa vaša karizma koje je poželjno bar malo imati…probajte svojom osebujnošću ostavit trag na partyju…tako da vas paparazzi uoče…evo primjera: psujte mater konobaru na sav glas jer vam je koktel usrane boje,da jel on normalan,da niste vi bez veze prošli pola montecarla ispijajući koktele sa važnim ličnostima da bi vas sad otrovali sa jeftinim špiritom…pritom spominjite svoje ime u kontekstu: nećete se vi zajebavati sa baltazarom baltazarovićem…shvaćate u kojem smjeru ide moje razmišljanje…cijena: 100 kn za koktel i razbijenu čašu…šamaranje konobara je najčešće gratis

Korak 6. – napravili ste incident,velika je šansa da ste uslikani od strane paparazza…veliki plus za vas…postoji velika šansa da ćete biti izbačeni iz dotičnog kluba…ispred kluba se zapičite sa svojim bjesnim rentanim autom u najskuplji auto ili aute (nemojte imat alkohola u krvi)…cijena: besplatno ako imate osiguranje auta… bravo,još malo pozornosti ste privukli na sebe,opet će vas slikati paparazzi+slikanje u policijskoj postaji…

Korak 2.-6. ponovite više puta…malo izmjenite događaje,morate ipak imat dozu inovativnosti inače od cijele priče ništa…

Korak 7. – napravili ste sranje…više puta…čuli su za vas,bravo…i dalje posjećujte partyje i razgovarajte sa poznatima,vjerojatno će vas htjeti upoznat,ipak ste relativno zanimljivi sa svojim ekscentričnim djelovanjem

Korak 8. – nađite nekog poznatog koga ćete,za vrijeme intervjua, blatit po novinama,portalima

Korak 9. - E sad,moglo bi se puno toga dalje nabrajat ali jednostavnije je da u ovoj fazi unajmite neku PR agenciju i slijedite njihove upute…cijena: 10 000 – 20 000 kn/mjesec

..i to je to…osnove samopromoviranja na putu ka zvjezdanom jet set nebu…ukupna cifra ovih koraka vam je cca. 50 000 kn/mjesec…al ne brinite,nakon što postanete poznati,novac će vam se počet slijevati…

07.07.2009. u 09:22 • 2 Komentara • Print • # • ^

petak, 03.07.2009.

...na na na nana nana nana nanana...

Dan je totalno lagan,usporen…to vam je ono kad gledate sa tričetvrtine otvorenih očiju i poprilično ste ravnodušni spram svijeta oko vas…osjećaj je ustvari dobar jer vas malo što može izbaciti iz takta…

…e,tako se danas osjećam i taj osjećaj mi se u potpunosti sviđa…suprotnost ovakvom osjećaju je onaj kada imate oči širom otvorene i živčani ste do bola…

…ne može te ništa previše uzrujati …pa čak ni premijerova ostavka…zajebajem se…

…glazbeno gledajući,to je stanje kada uzimaš glazbalo i sviraš tipku po tipku,žicu po žicu…stanje koje ne voli udaranje akorda,koje ne voli glasnu muziku…melankolično stanje koje zahtjeva laganice…

…fizički gledajući,potpuna mirnoća,otkucaji srca na 60…sve laganinni…

…duševno stanje,može se opisati sa…dont worry be happy…

03.07.2009. u 10:12 • 4 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 02.07.2009.

Nasa je pjesma lagana...

...a sada,dame i gospodo, Parni Valjak i jedan prigodni pjesmuljak…moja je pjesma lagana…

Tuzna je nasa drzava
od kada nisi tu
jer tuznu pjesmu pjevaju
oni sto ostaju

Iste smo snove sanjali
istom se nadali
drugi su igru vodili
i snove ukrali

Nije nam zao sto si otiso
valjda si morao
jedino boli,ivo
sto nisi objasnio

Ne bi ti rekli ostani
ne bi ni probali
ne bi ti rekli, goni se
samo, cuvaj se

Ref.
Nasa je pjesma lagana, polagana
i tiho se ispija
sasvim lagana i bez pitanja
sto si otisha

Kad krenes, srusis mostove
izbrisi tragove
nama pjesma ostaje
da nas smiruje

Iste smo snove sanjali
istom se nadali
al ti si smogao hrabrosti
da se odlucis


Moja je pjesma lagana:
http://www.youtube.com/watch?v=dYjSLsQKARA

02.07.2009. u 10:18 • 3 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 01.07.2009.

A sad malo glazbe...

Ovo je jedan uvodni post…ipak je prošlo dosta vremena od mog zadnjeg posta…

Kupio sam gitaru prije nekih godinu i pol,ni sam ne znam kako sam došao na tu ideju,valjda me i brat malo nagovarao…

...ne mogu reći da imam nekog glazbenog talenta,nemam neki opaki sluh…ali vratimo se malo na početak,u 2002.godinu…

…tada sam,spletom okolnosti,dobio pianino…znate,pianino,smanjena verzija klavira….uglavnom kupljen je i plan je bio da brat na njemu brusi svoju glazbenu vještinu…al odustao je…

…i tu manje-više počinje moja glazbena priča…sjećajući se do re mi nota iz osnovne škole gdje sam malo nabadao po sintesajzeru, hrabro sam krenuo sa sa sviruckanjem…naravno,krenuo sam svirati sa jednim prstom i po notama…moj glazbeni repertoar je bio sastavljen od dječjih pjesmica koje nisu bile teške za savladat…

…al najbitnije je bilo da se to meni dalo…ubrzo sam počeo koristiti i druge prste iste ruke…i tada,napokon,počeo sam malo pomalo koristit i drugu ruku tj. svirao sam sa dvije ruke…nije to bilo neko posebno fenomenalno sviranje al svirao sam za sebe i uživao sam….

…tako je to trajalo jedno vrijeme,svako koliko toliko bih ja sjeo za pianino…kroz godine sam malo zapustio piano al uvijek bih malo pomalo svirkao…

…vratimo se u početak 2008.godine…tada sam kupio to žičano glazbalo-gitaru…najprije sam sam krenuo učiti svirat…išlo je polako al odlučih se za satove gitare da ide malo brže…s obzirom da su to privatni satovi,nemam se s kim usporedit i reći koliko dobro to meni ide…ili ne ide…kaže instruktor da ide…vjerovat ćemo instuktoru…

…naravno,u početku sam i promašivao žice gledajući u njih…kako je vrijeme prolazilo,trzao sam žice ne gledajući u njih…pa su došli i akordi…i sada godinu i nešto nakon što sam krenuo na gitaru,sviram i pjevam uz sviranje…ima falševa,al svira se…treba uvježbanosti…

…poanta ovog svega nije bila moja autobiografija nego se pitam gdje bih došao da sam išao u glazbenu školu…da sam počeo svirati u srednjoj školi a ne tek sad…garant bih imao neki bend ili tako nešto…jer definitivno mi se sviđa sviranje i ne bih imao ništa protiv da mi to bude izvor zarade a ne ovaj uredski posao…

…mislim da sam fulao što se toga tiče,uredski posao nije za mene…ono,rad od 8 do 16…pa kom se to da...imam osjećaj da 60-70 % ljudi ne voli ono što radi…definitivno

01.07.2009. u 10:01 • 1 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.